DVORIŠTA MOĆI (2)

Sad je tu šetalište popločano kaldrmom.Pribijene kuće i visoke zgrade ne daju suncu priviriti, pa se i usred ljeta čovjek tu zna pomesti.Memljive fasade i protrule klupe.Zazidani balkoni i podrumski otvori.Prvo nam je bilo kad izletimo na tu livadu da oderemo „bubamaru“ uvis koliko god možemo, i da brojimo za koliko će pasti. A da ne brinemo da li će nešto slomiti.Rasuli bi se ljudi praznicima po toj velikoj poljanji ka mravi..Žene bi iznijele igle i plele, neke bi okretale pržun i povjeravale se jedna drugoj, treće bi prale drobove u velikom kazanu.Muškarci bi se vrtjeli ukrug slušajući prenose utakmica na kožnim tranzistorima, bacali plovke i vikali, nadgledali „krdo“ i pokazivali nam „finte“.A mi bi trčali, vrištali, smijali se, padali i ustajali.. Igrali klikera, lastike, između dvije vatre i još mnogo toga.I tako do mraka.A onda, nazad kući.Rumeni obrazi..Prosuto lišće..Omazani tanjiri..Otučena koljena..Razvezani herbarijum..Šerif u Njujorku..Bojler na drva..Spakovana torba..Ispeglana bluza..Miriše noć.Nebo od svitaca.Nokat od mjeseca.Tamo negdje, u mom dvorištu..