SLANA ČOKOLADA

Sprah sve poljupce i mirise tebe.

Čudna je prošla noć bila..

Toliko nestvarna i kratka, a opet, duga i sadržajna.

Zaključio sam da sam stariji nego što mislim da jesam, a ti mnogo mlađa..

Da lagano počinjem da se kvarim, baš kao neki uređaj kom je odavno istekla garancija.

Nisam ja više za bučnu muziku, jaka svijetla i ovoliku gužvu.

Tišina je moja muzika, nebo moje svijetlo, a gužvu samo s tobom volim da dijelim..

U moru njihajućih silueta posmatram tvoje pokrete i pokušavam da ih pratim.

Ne ide mi..

Izgledam smiješno i čudno, i ubrzo prestajem. Stojim mirno, ko bukovo stablo među tananim brezama dok plešu i trepere svijim listićima na jedva primjetnom vjetru.

Toliko mi je toplo da znoj ne može da izbija na površinu, već se zasušuje u samoj koži, i stvara masni film koji redovno skidam ko skorup s varenike.

Slično je i sa osmijehom.

Tebi je smijeh prirodno stanje, meni kameno lice zaštitni znak.

Ti voliš sunce, blistavo nebo. Ja olujne oblake i gusti mrak.

Čudna je prošla noć bila..

Ljubio sam te nevješto, dodirivao ko da te kradem.

Kako si tako hrabra i lijepa!

Ja grubo sukno, ti nježna svila.

Vozim te kući dok ćutimo zajedno.

Skidaš štikle i kačiš ih o retrovizor.

Izbacuješ noge kroz prozor..

Zaustavlja nas drug s palicom.

Duvam..

Vozite polako „djeco“ i mislite svojom glavom.

Ja bih druže da je imam.

Al’  kod nje mi je sve..

Ona se pita.

Crkva na brdu i avionski pogled na grad koji se budi.

Ostavljam je onako bosu na bulevaru Maršala Tita.

U jednoj ruci joj štikle, u drugoj čokolada sa slanim bademima..

Prisjetih se slatkoće i slanoće njenih usana..

Nas golih pred samo svitanje..

Ugriza za bok butine..

Da li je samo volim ili sam lud za njom?

E to je već teško pitanje..