PU PIKE NE VAŽI
Potrča mi jezik, al ajde..
Rekao sam, i sad nema nazad.
Nijesam mogao da ne dam.
A znao sam kako će biti.
Davno sam upio tu priču od babe.
− Sinko, nemoj nikad da poklanjaš nož ili neki drugi oštri predmet dragim osobama. To znači zavadu i raskid.
I stvarno, bî baš tako. Provjereno, evo već treći put.
Dva druga, i ona..
Jednom sam poklonio komplet noževa, od drugog sam dobio nož, a evo sad i njoj makaze. Mali sklopivi privjezak za ključeve.
Sjetio sam se ove priče tek kad mi je napisala da ne želi više da budemo zajedno. Kratko i jasno.
Samo nekoliko sati prije tog bilo je sve u redu. Slala mi je slike i nježne poruke.
I onda..
Puče a zasmrđe!
Đavo ga u poklon!
Što ne izmisli nešto, što ne reče ne možeš i objasni djevojci?
Nego ko hipnotisan, šta god zatrazi, ti odma na!
A dao bih joj sve. Sve sam joj i dao. Njen sam. Ona je moj vlasnik. Ne pitam se ja tu više ništa.
Uf žene.. Ko ih izmisli..
Napisah samo „a“ i bacih telefon.
Nijesam imao snage da se pomjerim.
Uđoh u duboke analize i plitke misli, gledajući u plafon..
Da nije našla nekog?
Jesam li premalo lijep i previše star za nju?
Skačem li joj često po živcima?
Da nijesam propustio neki važan datum? Provjeravam u kalendar.
Opet listam naš razgovor..
Ma nije ovo njen način.. Mora da je greška.
Ona bi ovo uradila sa puno više stila.
Pa znam je..
Misliš?
Ništa frajeru, ustani, otresi prašinu i nastavi dalje.
E neću!
Oću da ležim ovdje, sve dok me ne nazove i ne kaže da je sve u redu..
Pa makar i krepa ovako, na podu!
Treći dan bez avaza. Svenuh ko biljka bez vode. A popio sam sve što je bilo po kući, čak i njen liker od oraha.
Polako sam tonuo u očaj. Bivalo mi je sve jasnije da smo došli do kraja priče.
A tek počela!
Kad u neko doba javi se. Poslala neku njenu omiljenu stvar.
Oči mi zacakliše.
Pita gdje sam, što joj ne pišem..
Pa.. raskinuli smo..
Molim?!
Pa napisala si..
Stvarno? Dobro si mi rekao. Jer ja da znam − nisam.
Ali ako tako zeliš, poštujem..
Ne želim, ne želim!
Pa šta je onda problem?
Ništa. Volim te..
I ja tebe konju! Jesi to pio?
Jesam malo..
Jesi malo više koliko ja vidim.
Popio sam ti i onaj liker..
Neka si. Kupi mi neki novi.
Kupiću ti svašta, samo dođi.
Skuvaj mi kafu, oli?
Oću.
Znaš kakvu pijem?
Znam.
Nisi zaboravio u ova dva dana?
Nisam. Volim te..
Znam.. Nego Ti ne znaš blesane.. Eto me da ti pokažem koliko.
Skuvah, počistih i okupah se za minut.
Čudo je zadovoljan čovjek.
I da znate..
Makaze ne važe.