TIH NEKOLIKO SLOVA

Kako sam sazrijevao (namjerno ne kažem stario) sve više su mi neke stvari bivale jasnije o kojima ranije nijesam toliko vodio računa.

U stvari, nijesam uopšte. One su bile tu, okolo mene i ja sam ih tako prihvatao, razumijevao i podrazumijevao. Učio u hodu, pamtio nebitno a suštinu ostavljao sa strane ko krajeve od pice. Ne znam od kog sam to vidio ali mi je tada zanimljivije bilo da „pojedem“ onaj sočniji i šareniji dio. Da se ne lažemo, bio je primamljiviji i ljepši.

Ali dođe vrijeme kad čovjek shvati da na obodima tog kruga ima i te kako lijepog i ukusnog. Ta hrskava krajka premazana crvenom, preplanula i nadušena, uzimala sve više moju pažnju. Od tada bih prvo od nje počinjao, pa lagano išao prema sredini.

„Ljubav“ i „Volim te“. Tih nekoliko slova izgovorenih milione puta.. Uvijek bi mi bilo muka da to čujem kod nekog a kamoli da sâm to izgovovorim. Od mnogobrojnih sapunica do stvarnih života. Ofucale su se odavno te riječi, izgubile moć, snagu, ljepotu. Toliko puta upotrijebljene, izgovorene, napisane, prošaputane..

Redovno sam dobijao kritike kako ne znam da volim, kako nikad ništa lijepo ne kažem, kako sam sebičan i tako dalje. I stvarno, bio sam siguran da takav jesam. Sve dok nju nijesam upoznao. Ona je bila moj učitelj. Spiritualni usmjeritelj. Ali ne na način da mi govori kako i šta treba da radim, već da me navodi da sâm pronalazim i prepoznajem odgovore.

I kada bi ste me sada pitali šta je to ljubav, odgovorio bih da je to osjećaj koji nosite u sebi. Osjećaj da ste voljeni. Ne da volite nju. To je njen doživljaj. Već da nosite vaš. Taj sićusni svetionik u grudima. Taj svitac u šumi izazova. Da nekome značite. Da neko misli na vas. Da vas štiti. A da taj neko nije majka, sestra, jer to se nekako i podrazumijeva. S tom ljubavlju se rađate, rastete..

Ovu drugu dobijate na poklon, osvajate na juriš, sami je gajite i čuvate. Ona je mnogo osjetljivija i ranjivija. Morate je stalno zalivati i njegovati, jer se za tren sparuši i svene..

I nepovratno nestane.

Zato ti nikad neću reći da te volim.

I nikada te neću zvati ljubavi.

Jer to ne mogu. Ne umijem..

Umijem samo da nosim taj osjećaj u sebi.

I da on nosi mene..